“U čemu je zapravo razlika?” pita neki zbunjeni klinac. “Pobugu čoveče, pa i ptice na grani znaju da je kvarcni onaj na baterije, a mehanički onaj što ga deda navija svaki dan. Stvarno pitaš gluposti.” odgovara mu baba.
Iako je ova konstatacija u praktičnom smislu istinita, tehnički nije baš tačna. Ovde ćemo napraviti malu paralelu sa svetom automobila, pošto je to tema kojom svi (pogotovu muškarci) odlično barataju. Funkcionisanje automobila zahteva dva osnovna elementa: sa jedne strane izvor energije kao što je benzin ili dizel, ili za one baš ekološki napredne baterija, a sa druge strane motor ili elektromotor. Mehanički koncept kod satova je identičan; izvor energije može biti opruga ili baterija, a “motor” koji reguliše vreme može biti oscilator, klatno ili kvarcni kristal. Ovde dolazimo do prve zanimljive činjenice i česte miskoncepcije, a to je da reč “kvarcni” nema nikakve veze sa baterijom, već je to deo regulacionog mehanizma. Kasnije ćemo detaljnije objasniti kako sve funkioniše a u međuvremenu možete slobodno da odgovorite onoj finoj gospođi od malopre: “Ćuti bre baba, nemaš pojima, nije kvarc, nego je tebi neki kvrc u glavi, opet si presolila sarmu. ”
Mehanički sat
U kratkim crtama: zastarela tehnologija, konceptualno nepromenjena stotinama godina, i relativno neprecizna u pokazivnju vremena, pogotvu u poređenju sa današnjim zlatnim standardom zvanim iPhone. Jedan od najvećih napedaka u ovom polju je otkriće takozvane švajcarske poluge sa balansnim točkom (tehnička reč je “nemirnica” ali je nećemo koristiti jer zaista glupo zvuči), koja je doprinela da se eliminiše tradicionalno klatno i omogući da se zidni satovi od 30 kg pretvore prvo u džepne, pa onda ručne varijante. Veoma je puno inženjera i časovničara koji su razvili neverovatne čisto mehaničke tehnologije i patente u ovom polju. Nemoguće je pričati o svima, ali ako baš morate da znate bar jedno istorijski najznačajnije ime, neka to bude Abraham Luis Breguet. U kratkim crtama, on je u svetu satova isto što je Tesla u svetu struje.
Starije varijante satova su generalno (ne)precizne i do 15ak sekundi dnevno, menja im se brzina otkucaja u zavisnosti da li su okrenuti horizontalno ili vertikalno, osetljivi su na toplotu ili hladnoću, naravno vlagu, pa čak i najslabija magnetna polja, kao sto su zvučnici na laptopovima. Naravno, nije sve tako crno jer su u poslednjih 20 godina napretci u materijalima i tehnologijama doprineli da se jedna polovina toga drastično poboljša, a druga čak i eliminiše.
“Čekaj malo”, kaže onaj isti klinac “ako su mehanički satovi takav krš kako je moguće da neki koštaju i po sto hiljada evra?” Odgovor na to pitanje je u stvari, jako jednostavan. Možda najbolje objašnjenje dao je veličanstveni Jean Claude Biver, sa komercijalne strane jedno od najvećih imena u celoj švajcarskoj satnoj industriji i čovek koji je dosta zaslužan što mehanički satovi i dalje postoje. Na pitanje novinara kako uspeva da proda satove sa stratosferskim cenama kada je jasno da je njihova proizvodna cena često i do 30-40 puta manja, odgovor je bio sjajan: “Svako ko da preko 200 evra za sat da bi znao tačno koliko je sati, je budala. Za to imate iPhone. Ja ne prodajem instrumente za precizno merenje vremena. Ja prodajem umetnička dela, ručno rađena, retka, jedinstvena, tradicionalna. Niko ko kupuje sliku, recimo Pikasa, ne gleda koliko zapravo košta platno i boja od koje je sačinjeno. Kupovina ovakvog predmeta nije stvar potrošačke logike, već strasti. Ako imate proizvod koji izaziva strast i želju, pogotovu onu neracionalnu, cena je nebitna, možete tražiti koliko hoćete.”

Čuveni mehanizam Lange Datograph L951 sadrži 46 rubina i neverovatnu 451 komponentu, svaku individualno ručno obradjenu i poliranu, balansni most, naravno, ručno graviran i jedinstven. Popularna trivija kaže da je ovaj sat postao čuven jer je najveća primedba vlasnika bila da ne mogu da okrenu narukvicu kako bi nosili sat naopačke, da se vidi mehanizam a ne vreme.
Zanimljiva činjenica 1: Gravura na komponentima ovog sata je toliko jedinstvena da čak i nakon 10 godina, kada recimo pošaljete sat u fabriku na servisiranje, mogu vam reći tačno koji ga je majstor napravio. Inače, za vas rusofile, ako vas ima, ovo je omiljeni sat Vladimira Putina.
Zanimljiva činjenica 2: Rolex Daytona Pola Njumana, možda najpoznatija varijanta ovog sata, je postigla neverovatan uspeh na aukciji i ostvarila vrednost od rekordnih 17 miliona dolara. Svetski rekord je sa druge strane postignut prošle godine i iznosi vrtoglavih 31 milion švajcarskih franaka za Patek Phillipe.
Kvarcni sat
Napaja ga baterija koja može da traje i po par godina, reguliše ga kvarcni kristal sa greškom od svega par sekundi godišnje, otporan na udarce, toplotu, magnetizam, korona virus, pa čak i radijaciju u Černobilju. Ako želite sat koji je jeftin, neprevaziđeno precizan, dostupan u bezbroj varijanti i boja tako da možete imati po jedan za svaki autfit, i da vas baš briga ako ga kojim slučajem izgubite ili polomite, onda je kvarc za vas. Naravno, danas postoje i smart satovi koji su nešto drugaciji, i oni vam pružaju još bezbroj drugih funkcija kao što su otkucaji srca, sportska merenja i još dosta toga. Nećemo se mnogo baviti njima jer su oni više namenjeni kao ekstenzija mobilnog telefona nego ručnog sata.
Postoji naravno i luksuzna verzija kvarca popularno nazvana “premium kvarc”. Ove varijante mehanizama su daleko kvalitetnije i koriste rubine u ležištima kao i njihova mehanička braća, pa samim tim mogu trajati i decenijama. Često se koriste u ekskluzivnijim ženskim satovima, i njihova cena je drastično veća.

Možda najbolji primer ultra kvalitetnog kvarca, Seiko 9F. Za njega se ručno biraju samo najbolji kristali iz serije, tradicionalna ležišta sa rubinima, i naravno sjajna završna obrada u smilslu oborenih ivica i prugastog polira.
Zanimljiva činjenica 3: Masovna komercijalizacija kvarcnog sata negde oko 1970. godine od strane Japanca, za samo par godina skoro je potpuno uništila celokupnu industriju mehaničkih satova. Ovo je bilo posebno katastrofalno za Švajcarsku jer je defakto bankrotirao najveći deo njihove tadašnje privrede. Ovaj period se popularno naziva “kvarcna kriza 70ih”.
Hibridne tehnologije
“A je l’ postoji mozda nešto što spaja i jednu i drugu od ovih tehnologija, nešto tipa pola-pola?” pita opet onaj klinac. Probudila mu se mašta sada kada je nešto naučio.
Po pravilu ne, jer su ove dve tehnologije praktično nekompatibilne; to bi bilo kao kada bi neko hteo da ugradi karburator u električni auto. Ali, sva pravila imaju neki izuzetak pa je to i ovde slučaj. I opet su u pitanju Japanci. Ovaj put, Seiko. Nakon što se industrija mehaničkih satova do neke mere oporavila, recimo polovinom 80ih godina, i nakon što su potrošači počeli da se vraćaju tradicionalnim satovima, pogotovu oni koji cene ručni rad i umetnost mehanike, Japanci su imali dilemu. Da li bi mogli da naprave potpuno mehanički sat, ali da ima preciznost i otpornost kvarca? Tehnologija koju su razvili zahtevala je čitavih 20 godina pre nego što je stigla na tržište. Radi se o revolucionarnom “Spring Drive” sistemu, koji je defakto potpuno mehanički, napaja ga opruga koja se navija, snaga se prenosi kroz tradicionalne zupčanike sve do balansnog točka. Jedina razlika je što ovde nemamo čuvenu viljuškastu polugu (to je ona što pravi zvuk tik-tak) već magnet povezan sa kvarcnim kristalom koji reguliše brzinu otkucaja, ali bez zvuka. Rezultat je 99% mehanički sat, sa svim elementima “mehaničke umetnosti”, na navijanje, prcizan do par sekundi mesečno (umesto dnevno) i dosta otporniji na sve one negativne uticaje kao sto su temperatura, gravitacija, udarci, i slično. Ova varijanta sata iako tehnološki sjajna, nikada nije postala popularna van male niše ljubitelja, ali je svakako zanimljiva i jedinstvena.
I na kraju, šta kupiti?
Pa naravno ono što vam se sviđa ali prvenstveno ono što možete da priuštite. Takva su vremena. Van pameti je zaduživati se i trošiti novce koje nemate za bespotrebni hir kao što su satovi. Osim ako niste ja, ili kao ja. Onda ste najebali.